Burundi (rundski Republika y’u Burundi; francuski République du Burundi), država u Africi, između DR Konga na zapadu (duljina granice 233 km), Ruande (290 km) na sjeveru i Tanzanije (451 km) na istoku; 27 834 km².
Prirodna obilježja
Burundi obuhvaća valovite, prema istoku nagnute ravnjake, građene od pretkambrijskih kristaličnih stijena. Na zapadu ravnjaci visoki do 2760 m strmo se spuštaju prema tektonskoj udolini jezera Tanganyika, koje sjeveroistočnim dijelom pripada Burundiju. Uz jezero Tanganyika te rijeke Ruzizi (Rusizi) i Malagarasi pruža se uska aluvijalna ravnica. Subekvatorska klima znatno je ublažena apsolutnom visinom. Prosječna je mjesečna temperatura na ravnjacima od 16 °C do 22 °C, a godišnja količina oborina 1000–1500 mm. Kišno doba (svibanj–rujan) uvjetovano je zenitnim položajem Sunca. Riječna je mreža dosta gusta i pripada porječju Nila i Konga. Na ravnjacima prevladava savana.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2008., u Burundiju živi 8 038 618 st., a prema procjeni iz 2011. god. 8 575 172 st. S gustoćom naseljenosti od 289 st./km² (2008) ubraja se u najnapučenije afričke države; gušće su naseljene jedino Ruanda i male otočne države i teritoriji. Stanovnici su uglavnom pripadnici naroda Hutu (81%) i Tutsi (16%); ima i Pigmeja (Twa; 1%) i drugih (2%). Hutu, pretežno ratari, podrijetlom su iz zapadne Afrike, a Tutsi, većinom stočari, iz istočne Afrike. Uglavnom su katolici (60,0%), zatim pripadnici tradicionalnih vjerovanja (20,0%), protestanti (15,0%), muslimani (3,5%) i dr. (1,5%). Porast stanovništva je 2,8% (2006–11) i veći je od prirodnoga prirasta stanovništva (1,98% ili 19,8‰, 2005–10) zbog useljivanja (povratak izbjeglog stanovništva). Burundi ima veoma visok natalitet (34,0‰, 2010) i, za afričke prilike, relativno nizak mortalitet (14,2‰, 2010); mortalitet dojenčadi iznosi 84,8‰ (2010). Stanovništvo je veoma mlado; u dobi je do 14 godina je 41,4% st., od 15 do 59 godina 54,2% st., a u dobi od 60 i više godina samo 4,4% st. (2005). Očekivano je trajanje života 49,8 godina za muškarce i 52,9 godina za žene (2010). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo) zaposleno je 40,1% aktivnoga stanovništva, u sekundarnima (industrija, rudarstvo, građevinarstvo) 24,4% st., a u uslužnim djelatnostima 35,5% st. (2010). Sveučilište je u Bujumburi (osnovano 1960); službeni su jezici rundi (kirundi) i francuski; razgovorni jezik je i svahili. Glavni grad Bujumbura (497 169 st., 2008); veći su gradovi (2005): Muyinga (71 076 st.), Ruyigi (38 458 st.), Gitega (23 167 st.), Ngozi (21 506 st.), Rutana (20 893 st.), Bururi (19 740 st.), Makamba (19 642 st.), Kayanza (19 443 st.), Muramvya (18 041 st.), Cibitoke (14 220 st.); u gradovima živi 11,3% st. (2011).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Burundi je ostao među najnerazvijenijim zemljama u svijetu, ovisan o stranoj ekonomskoj pomoći (2014. udjel je siromašnoga stanovništva oko 65%). Gospodarski razvoj opterećuje nerazvijena infrastruktura, korupcija, nedovoljna obrazovanost radne snage te slabost pravnoga sustava i tržišnih institucija. Vrijednost BDP-a uvećana je s 870 milijuna USD (2000) na tri milijarde USD (2018); BDP po stanovniku je oko 270 USD (2018). Oko 90% stanovništva ekonomski je ovisno o poljoprivredi. U sastavu BDP-a uslužni sektor čini 44%, poljoprivredni 40%, a industrijski 16%. U poljoprivrednoj su ponudi kava, čaj, pamuk, kukuruz, sirak, krumpir, banane, manioka i dr. (u stočarstvu prevladava uzgoj goveda). U industriji je vodeće rudarstvo (zlato, kolumbit, željezna ruda, olovo, nikal, bakar, kobalt i dr.), zatim proizvodnja građevnoga materijala, hrane i odjeće. Osim ruda i plodnoga zemljišta, prirodno bogatstvo čine još i šume, slatkovodni riblji fond te hidropotencijali. Vrijednost izvoza 2017. bila je 119 milijuna USD, a uvoza 603,8 milijuna USD. U izvozu prednjače kava i čaj (oko 40% izvoza) te rude i metali. Uvozi naftne derivate, strojeve i industrijsku opremu, umjetno gnojivo, vozila, farmaceutske proizvode, hranu i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri DR Kongo (25,5%), Švicarska (18,4%), Ujedinjeni Arapski Emirati (14,9%) i Belgija (6%). Najviše uvozi iz Indije (18,5%), Kine (13%), Kenije (7,9%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (6,8%), Saudijske Arabije (6,3%) i Ugande (6%). Veličina je javnoga duga 51,7% BDP-a (2017).
Promet
Mrežu putova čini 12 322 km cesta (asfaltirano 1286 km, 2004), teško prohodnih u kišno doba. Brodske veze na jezeru Tanganyika spajaju glavni grad s lukom Kigoma (Tanzanija), Kigali (Ruanda) i Kalemie u DR Kongu. Međunarodna zračna luka u Bujumburi.
Novac
Novčana je jedinica burundijski franak (franc; BIF); 1 franak = 100 santima (centimes).
Povijest
Kraljevstvo Burundi, kao i susjednu Ruandu, osnovali su u XVI. st. hamitski ratnici iz plemena Vatutsi koji su, doselivši se iz područja Gornjeg Nila i Etiopije, pokorili domorodačka plemena Bahutu (baHutu) iz roda Bantu. Burundi su u drugoj polovici XIX. st. obišli istraživači R. F. Burton, J. H. Speke i J. Livingstone. Nakon Berlinske konferencije (1885), na kojoj je izvršena kolonijalna podjela Afrike, Nijemci su uklopili Burundi (1890), zajedno sa susjednom Ruandom, u Njemačku Istočnu Afriku. U I. svjetskom ratu okupirala je to područje Belgija (1916) i zadržala ga uz privolu Lige naroda 1923. kao belgijski mandatni teritorij Ruanda-Urundi (→ ruanda). Nakon 1946. Burundi je bio pod skrbništvom UN-a, a neovisnost je ostvario 1962. kao ustavna monarhija (dotad se nazivao Urundi). Kralj Mwami Mwambutsa IV., iz manjinskog plemena Tutsija (oko 14% st.), održavao je političku dominaciju nad većinskim plemenom Hutu (oko 85% st.) i vladao do 1966. Početkom 1964. razvrgnuta je ekonomska unija s Ruandom, u kojoj je pleme Hutu također većinsko i čini oko 80% st. (u Ruandi su 1959. i 1962. izvršeni masovni pokolji Tutsija). Početkom 1965. ubijen je burundijski premijer Ngendadumwe, pripadnik Hutua, koji je uspijevao održavati međuplemenski mir. Uslijedila je pobuna Hutua, koju je vojska ugušila, a zatim dva državna udara (1966) koja su dokinula monarhiju. God. 1966–76. predsjednik je bio Michel Micombero, također iz plemena Tutsi. Nova pobuna Hutua 1970–71. drastično je bila ugušena (više od 100 000 ubijenih), a plemenski sukobi onemogućavali su društvenu stabilnost. Državnim udarom na vlast dolaze Jean-Baptiste Bagaza (1976–87), potom Pierre Buyoya (1987–93). Unutarnji sukobi opet su izbili 1988 (ubijeno je oko 20 000 Hutua), a to je otežalo Buyoyine reforme radi etničkoga mira. Novu državnu krizu i građanski rat potiče pokušaj puča 1993., u kojem je ubijen tek izabrani predsjednik Melchior Ndadye, kandidat Demokratske fronte Burundija i prvi Hutu na čelu države. Naslijedio ga je Cyprien Ntaryamira, koji je zajedno s ruandskim predsjednikom ubijen 1994 (predsjednik postaje Sylvestre Ntibantunganya). Uslijedili su međuplemenski sukobi, dijelom i kao produžetak onih u Ruandi (sredinom 1990-ih u Burundiju je bilo oko 150 000 prognanih ruandskih Hutua, u bijegu prema Tanzaniji). Podržavajući pobunu Hutua, Tanzanija je ekonomski blokirala Burundi i uz njegovu granicu organizirala gerilska uporišta (u Tanzaniji živi oko 750 000 do 1 milijuna Hutua sklonih tanzanijskoj aneksiji Burundija). Vojska sastavljena uglavnom od Tutsija 1996. preuzela je vlast, a za predsjednika je ponovno imenovan Pierre Buyoya. Međuplemenski sukobi trajali su i 1997–98., a procjenjuje se da je od 1994. u njima bilo oko 150 000 poginulih. Buyoya je bio na vlasti do 2003. Početkom 2000-ih nekoliko je sporazuma o primirju i podjeli vlasti (pojedine pobunjeničke skupine nastavile su borbu); 2004–06. bile su angažirane mirovne snage UN-a. Godine 2005. za predsjednika je izabran Pierre Nkurunziza (nekadašnji vođa pobunjeničke skupine Hutua); reizabran je 2010. Uz etničke napetosti društvenu stabilnost opterećuje i teško gospodarsko stanje. U travnju 2015. započeli su prosvjedi i nemiri zbog namjere predsjednika Nkurunzize da stekne treći mandat na vlasti. Neuspjeli pokušaj državnog udara bio je u svibnju 2015 (zbog sukoba je u susjedne zemlje izbjeglo oko 100 000 ljudi); u srpnju 2015. predsjednik Nkurunziza osvojio je treći mandat.
Politički sustav
Prema Ustavu od 28. II. 2005. Burundi je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i nositelj izvršne vlasti. On imenuje članove Vijeća ministara (vlade). Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament (Parlement), koji se sastoji od Nacionalne skupštine (Inama NshingmateKa) i Senata (Sénat). Nacionalna skupština ima 106 zastupnika, od kojih se 100 bira na izravnim izborima za mandat od 5 godina. Preostali se zastupnici kooptiraju (uključujući i tri pripadnika naroda Twas) kako bi se ispunila obveza o održavanju omjera od 60:40 između Hutua i Tutsija, te obveza o najmanje 30 posto žena u parlamentu. Senat ima 41 člana, od kojih 34 biraju izborna tijela sastavljena od predstavnika vijeća zajednica iz pojedine provincije. Preostali narod Twas ima pravo na 3 člana, a bivši predsjednici republike nakon silaska s dužnosti postaju doživotni senatori. Slično prvom domu i u Senatu se mogu kooptirati članovi kako bi se ispunila obveza o jednakosti Hutua i Tutsija te kako bi se postigla predstavljenost žena od najmanje 30 posto. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud (Cour Supreme) je na čelu sudbene vlasti. Administrativno je Burundi podijeljen na 17 pokrajina. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 1. srpnja (1962).
Političke stranke
Fronta za demokraciju u Burundiju (Front pour la démocratie au Burundi – akronim FRODEBU), osnovana 1992. U oporbi je nakon izbora 2005. Nacionalno vijeće za obranu demokracije – Snage za obranu demokracije (Conseil national pour la défense de la démocratie – Forces pour la défense de la démocratie – akronim CNDD-FDD), osnovano 1994. Na vlasti je od izbora 2005., pobijedilo na izborima 2010.
